Kada je pre
tridesetak godina poznati američki autor i konsultant u oblasti
kvaliteta, Joseph M. Jaran prognozirao da će intenzivna ulaganja
u oblast kvaliteta učiniti Japan ekonomskom velesilom, njegovo
zapažanje je među industrijski najrazvijenijim zemljama Zapada,
uključujući SAD, ostalo skoro nezapaženo. Sredinom osamdesetih
godina, međutim, mnogi vodeći ekonomski l politički lideri SAD
su postali svesni da se nalaze pred izborom: da svojim kupcima
i klijentima obezbede vrhunski kvalitet ili izgube trku sa Japanom.
Inspirisan i motivisan ovim saznanjem, američki Kongres je 1987.
godine doneo zakon kojim je pokrenut projekat pod nazivom "Baldrige-ov
nacionalni program kvaliteta" (Baldrige National Gualitij
Program), u okviru koga je ustanovljena "Nagrada za kvalitet
Malcolm Baldrige" (Malcolm Baldrige National GualitLj Aivard)
čiji su osnovni ciljevi da se širom zemlje unapredi svest o
značaju kvaliteta, oda priznanje američkim firmama koje su ostvarile
najveća dostignuća u oblasti kvaliteta, i da se objave, promovišu
i učine dostupnim najuspešnije poslovne strategije u ovoj oblasti.
Nagrada je dobila ime po Malcolmu Baldrige-u, ministru trgovine
SAD, koji je tu funkciju obavljao u periodu od 1981. - 1987.
godine, kada je tragično nastradao na jednoj rodeo-pred-stavi
u Kaliforniji (Baldrige je odrastao na rancu i smatran je vrhunskim
kaubojem, i bio je dobitnik najvećih američkih nagrada u ovoj
oblasti). Tokom svoje blistave profesionalne karijere Malcolm
Baldrige je bio vatreni pobornik i promoter kvaliteta u američkoj
privredi (učestvovao je u izradi prvog nacrta zakona kojim se
nagrada ustanovljava) a u oblasti spoljne trgovine je sklopio
važne trgovinske sporazume sa Kinom, Rusijom i Indijom čime
je u tim zemljama omogućeno veće prisustvo američkih firmi,
nakon tragične smrti, a u njegovu čast, Kongres je nagradu nazvao
njegovim imenom.
Rukovođenje programom i njegovo sprovođenje je povereno Nacionalnom
Institutu za standarde l tehnologiju (National Institute of
Standards and Technology-N!ST), posebnoj organizaciji u okviru
Ministarstva za trgovinu SAD, čija je misija da kroz saradnju
sa firmama unapređuje i promoviše američki ekonomski rast
razvojem i primenom tehnologija, mera i standarda. Budžet
za Baldrige-ovu nagradu iznosi preko 120 miliona $ godišnje,
od kojih najveći deo čine donacije iz privatnog sektora.
Danas se nagrada "Malcolm Baldrige" smatra najvišim
priznanjem na svetu za izvanredna dostignuća u oblasti kvaliteta,
a nagradu dodeljuje svake godine lično predsednik SAD na posebnoj
svečanosti pod nazivom "U potrazi za izuzetnim ostvarenjima"
(Quest for excellence). Nagrada se dodeljuje najkvalitetnijim
proizvodnim i uslužnim firmama i najboljim malim firmama čije
je sedište u SAD, a od 1999. godine nagrada se prvi put dodeljuje
i najkvalitetnijim obrazovnim i zdravstvenim institucijama,
čime se pridaje veliki i opravdani značaj ovim važnim društvenim
delatnostima. U svakoj od navedenih kategorija je moguće svake
godine nagraditi najviše 3 firme, ali su do sada, po pravilu,
nagrađivane jedna ili najviše 2 kompanije iz svake od ovih
oblasti. Od 1987. godine do danas nagradu je dobila 41 kompanija.
Medu dosadašnjim dobitnicima nagrade se nalaze poznate kompanije
kao što su: 3M, AT&T, Cadillac Motor Car Company, Eastman
Chemical Company, Federal Express Corporation, IBM Rochester,
Milliken & Company, Motorola Inc., The Ritz-Carlton HoLet
Companu, Xerox Corporation Ud. Dobitnici nagrade za 2000.
godinu su Dana Corporation-Spicer Drivershaft. Division i
KARLEE Company Inc. medu proizvodnim firmama, Operations Management
International Inc. medu uslužnim firmama i Los Alamos National
Bank koja je proglašena najboljom u kategoriji malih firmi.
Istraživanje koje se bavilo upoređenjem ukupnih rezultata
firmi-pobednika i vrednosti njihovih deonica na tržištu sa
prosečnim američkim kompanijama oličenim u grupi Standard
& Poor 500 je pokazalo da firme-pobednici nadmašuju prosečne
firme u odnosu 4:1. Zanimljiv podatak je i onaj koji govori
o tome da firme-dobitnici nagrade postižu najveći stepen napredovanja
i usavršavanja godinu dana nakon dobijanja nagrade, što se
tumači činjenicom da nagrada predstavlja poseban dodatni motiv
za sve zaposlene u organizaciji.
Kriterijumi za dodeljivanje nagrade "Malcolm Baldrige"
igraju ključnu i dragocenu ulogu u nastojanju da se unapredi
rad američkih kompanija, a Gordon Black, predsednik Harris/Black
International Ltd. je publikaciju koja sadrži kriterijume
za nagradu nazvao "pojedinačno najuticajnijim dokumentom
u modernoj istoriji američkog biznisa". Kriterijume za
nagradu sačinjava 7 kategorija: liderstvo, strateško planiranje,
fokus na kupca i tržište, informacije i analize, fokus na
ljudske resurse, proces menadžment i poslovni rezultati. Maksimalan
broj poena koji firma može da dobije iznosi 1000 poena, a
pokazalo se da najuspešnije firme - dobitnici nagrade u najkonkurentnijim
delatnostima mogu da sakupe nešto više od 700 poena. Pritom,
treba reći da su ovi kriterijumi zajedno sa svojim numeričkim
vrednostima "živa materija", podložna promenama,
i da se svake godine prilagođavaju zahtevima i potrebama tržišta.
Ovi standardi su prihvaćeni u SAD, ali i u većini drugih razvijenih
zemalja koje imaju svoje nagrade za kvalitet kao najbolji
putokaz firmama za unapređenje njihovog poslovanja, što je
potvrdio i direktor Baldrige National Quality Programa, Harry
Hertz, recima:"Kriterijumi su tako ustanovljeni da pomognu
kompanijama da unaprede rad i povećaju, konkurentnost fokusirajući
se na dua osnovna cilja - neprestano pružanje novih vrednosti
svojim klijentima i poboljšanje ukupnih rezultata kompanije".
Ove kriterijume danas koriste hiljade firmi svih profila i
delatnosti za procenu kvaliteta svog rada, ali i kao sredstvo
za obuku i unapređenje svojih radnih procesa, poslova i aktivnosti,
čime su Baldrige program i nagrada postali najodgovorniji
i najzaslužniji za to što se kvalitet u SAD danas smatra nacionalnim
prioritetom. Od kada su se kriterijumi za nagradu prvi put
pojavili 1988. godine, zainteresovanim firmama je distribuirano
preko 2 miliona kopija, a taj broj je daleko veći s obzirom
da se ovi kriterijumi i uputstva mogu pronaći na Web sajtovima,
kao i da ih firme mogu same slobodno umnožavati.
Uprkos velikom interesovanju za materijale, publikacije i
kriterijume za dobijanje nagrade, u periodu od 1988. - 1998.
godine za nagradu "Malcolm Baldrige" je konkurisalo
samo 684 firme, što potvrđuje da su kriterijumi za nagradu
izuzetno oštri i da se zbog toga firme teško odlučuju da konkurišu.
Broj prijava za niže i manje zahtevne nagrade koje dodeljuju
pojedine države u okviru SAD je poslednjih godina, međutim,
u značajnom porastu. 1991. godine svi državni programi zajedno
su imali 11 l prijava, a samo u 1997. godini taj broj je iznosio
974, što govori da je pokret za kvalitet "uhvatio korena"
širom SAD.
Bez obzira da li uopšte žele da konkurišu za nagradu, samim
upoznavanjem sa kriterijumima i nezvaničnim i internim upoređenjem
rada svoje kompanije sa njima, mnoge kompanije unapređuju
kvalitet svog rada, produktivnost, zadovoljstvo klijenata
i zaposlenih, i u konačnom ishodu, svoj finansijski efekat.
Earnest Deavenport, predsednik Eastman Chemical Company (dobitnik
nagrade 1993. godine) je rekao: "Mi nismo primenili
koncepte ove nagrade da bismo je dobili. Mi smo ih primenili
da bi pridobili klijente, da bi rasti, i da bi se usavršavali".
Prijava za nagradu je strogo formalna i kompanija u odgovorima
na postavljena pitanja mora da navede detaljne numeričke podatke
i informacije o svojim radnim procesima, poslovnim rezultatima,
dostignućima i unapređenjima kako mnoge prijave sadrže informacije
koje se mogu oceniti poslovnim tajnama, podaci iz prijava
se smatraju poverljivim i nisu dostupni javnosti). Svaku prijavu
analizira tim od 8 uglednih američkih eksperata i konsultanata
u oblasti kvaliteta (u proceni kandidata učestvuje oko 400
vrhunskih ocenjivača iz proizvodnih i nevladinih organizacija
i državnih institucija), a posebnim i strogim pravilima je
isključena mogućnost da konsultanti koji su angažovani u nekim
firmama budu istovremeno i njeni ocenjivači. Firme koje prođu
pivu fazu analize se kvalifikuju za drugu, fazu koja se sastoji
u posetama kompaniji timova eksperata, koji sprovode detaljnu
i dubinsku procenu i analizu tvrdnji i podataka koje je kompanija
iznela u prijavi, čime se onemogućava svaka potencijalna manipulacija.
Svakoj organizaciji koja se prijavi za nagradu je zagarantovano
od 300 - 1000 sati vrhunskih konsultantskih usluga i analiza,
zavisno od toga za koju se fazu kvalifikuje, kao i detaljna
povratna informacija od strane stručnjaka u vidu izveštaja
o zapaženim jakim stranama i prednostima organizacije kao
i oblastima u kojima su potrebna poboljšanja. Cena prijave
iznosi 5000 $ za proizvodne i uslužne firme a 2000 $ za male
firme. Ukoliko se firma kvalifikuje za drugu fazu, cena poseta
timova ocenjivača se posebno ugovara. Imajući sve ovo u vidu,
Arnold Weimerskirch, bivši predsednik ovog ocenjivačkog tela
(Board of Examiners) i potpredsednik za kvalitet Honeywelt
Inc., je rekao: "Prijava za Baldrige nagradu i proces
njene analize i procene predstavljaju najbolju, najisplatljiviju,
najsveobuhvatniju i najobjektivniju konsultantsku uslugu koju
kompanija može da dobije".
Među konsultantima, biti ocenjivač za Baldrige-ovu nagradu
je stvar prestiža i afirmacije. Od početka projekta je na
najvišem, nacionalnom nivou obučeno preko 2000 vrhunskih ocenjivača,
a samo tokom 1997. godine je na nižim - državnim i lokalnim
nivoima obuku završilo 2400 ocenjivača.Tokom godine svi oni
zajedno održe hiljade prezentacija na kojima upoznaju zainteresovane
firme ili organizacije sa pitanjima koja se odnose na unapređenje
kvaliteta, zadovoljstvo klijenata ili suštinu i sadržinu Baidrige
programa.
Obaveza firmi koje su dobitnici nagrade je da budu zastupnici
i promoteri programa unapređenja kvaliteta u SAD, model i
uzor drugim firmama i organizacijama i da sa njima dele svoje
uspešne ideje i strategije. Odeljenje IBM-a u Rochesteru,
pobednik 1990., tako, pripisuje svoj uspeh načinu na koji
je usvojilo ideje dobitnika iz prethodnih godina - Motorole,
Xeroxa i Millikena.
Mnoge kompanije-dobitnici nagrade poput Motorole i Westinghausa,
znajući da od kvaliteta njihovih spoljnih dobavljača zavisi
i kvalitet njihovog rada, i da oni predstavljaju kritičnu
kariku u njihovom procesu, uslovljavaju svoje dobavljače da
i sami konkurišu za nagradu i primenjuju njene kriterijume.
Da su firme-pobednici ozbiljno i odgovorno shvatile svoju
misiju potvrđuje i činjenica da su njihovi predstavnici od
1988. godine održali preko 30.000 prezentacija čime su dragocene
i vredne informacije došle do hiljada firmi. Prosečne firme-dobitnici,
takođe, imaju godišnje preko 350 poseta od strane zainteresovanih
firmi i organizacija koje se odnose na Baldrige-ovu nagradu.
Tokom svih ovih godina, Baldrige-ova nagrada je poslužila
kao stožer i centar projekta koji je dobio mnogo šire značenje
i koji se razvio u pokret čiji je cilj unapređenje kvaliteta
u SAD. Iz ovog bazičnog programa se razvilo, kao Što smo već
rekli, mnogo novih programa na nižim nivoima. 1991. godine
u SAD je bilo 10 programa za unapređenje kvaliteta, a danas
ih ima preko 50. Čak 44 države u okviru SAD imaju svoje programe
čiji uzor i model predstavlja Baldrige-ova nagrada. Mnogi
dobitnici najviše, nacionalne nagrade su se prethodno usavršavali
i afirmisali na nižem, državnom ili lokalnom nivou. U poslednjih
nekoliko godina većina dobitnika Baldrige-ove nagrade je dobijala
nagrade na državnim nivoima, što potvrđuje kvalitet, ispravnost
i sveobuhvatnost čitavog programa.

Upoznavanje sa kriterijumima za nagradu "Malcolm Baldrige"
će, verujemo, pomoći i našim menadžerima i firmama da steknu
uvid u to kojim radnim procesima i vrednostima se pridaje
najveći značaj u najboljim kompanijama na svetu, i da sami,
kroz analizu svojih procesa i aktivnosti počnu da se upoređuju
ne sa bilo kim, već sa najboljima na svetu. U početku će ti
kriterijumi izgledati daleko, nedostižno ili neuporedivo,
ali će, sigurni smo, brže nego što nam to sada izgleda, oni
postati i naša merila i standardi.
|