Vreme "šefova"
i "radnika", kada su "šefovi"
odlučivali šta će da se radi, kako će da se radi, koliko će
da se radi i ko dobro radi a ko ne - a "radnici"
radili ono što im "šefovi" narede, ne usuđujući
se da svojim mišljenjem ili idejama doprinesu boljem i efikasnijem
odvijanju posla, zauvek je ostalo za nama (mada
ima još "šefova" koji to nisu shvatili).
Stalne i brze promene, neverovatna tehnološka dostignuća, informatička
"eksplozija", neprestana potreba za novim i specijalizovanim
znanjima i veštinama nametnule su novi vid organizacije poslovanja.
Mnoge kompanije "tradicionalnog" tipa, zasnovane na
rigidnoj hijerarhijskoj strukturi koja je počivala na "šefovima"
koji sve najbolje znaju i koji su u stanju da sami upravljaju,
kontrolišu, odobravaju ili poboljšavaju, izgubile su teško stečena
tržišta pred naletom modernih, progresivnih i fleksibilnih kompanija
koje su usvojile koncept timskog rada. Danas
timovi donose odluke šta će da se radi i kako će da se radi.
Moderni menadžeri su priznali i prihvatili ono što su zaposleni
odavno znali i osećali - da ljudi najbliži radnim procesima,
koji pritom imaju znanje, informacije i iskustvo mogu da unaprede
posao, rese probleme i donesu profit, posebno ako svoje resurse
udruže sa resursima drugih kompetentnih ljudi unutar kompanije.
To, naravno, ne znači da je svaki timski rad produktivan i efikasan.
O skladu sa tim, rezultat timskog rada može biti sinergizam
ili antagonizam. Sinergizam postoji
kada je rezultat timskog rada veći od zbira sa kojim su pojedinci
ušli u tim i može se izraziti formulom 2 + 2 = 5. Nasuprot sinergizmu,
antagonizam postoji kada je rezultat timskog rada manji od zbira
sa kojim su pojedinci ušli u tim i može se izraziti formulom
2 + 2 = 3 (ili čak 0, ukoliko se članovi tima posvađaju i raziđu
bez ikakvih rezultata).
Rezultati efikasnog timskog rada su impresivni. Istraživanje
koje je Američko društvo za obuku i razvoj sprovelo
u kompanijama koje su kao osnovu svog funkcionisanja prihvatile
timski rad pokazalo je da ljudi koji rade u timovima i
ostvaruju bolje rezultate uz uštedu vremena i smanjene troškove,
kvalitet njihovog rada je veći, zadovoljniji su svojim poslom,
a sve to zajedno rezultira povećanim zadovoljstvom kupaca/korisnika
usluga organizacije.
Veštine potrebne za uspešan timski rad razlikuju se od uobičajenih
znanja i veština koje ljudi koriste kada rade individualno,
a ponašanje ljudi u efikasnim timovima razlikuje se od ponašanja
ljudi u timovima koji ne daju rezultat. U osnovi, postoje
4 ključna elementa koja se primenjuju u radu uspešnih timova:
1. PRAVILA TIMSKOG RADA
Članovi tima stvaraju pravila i procedure koji se mogu nazvati
"ustavom" tima, poštuju i unapređuju njegove odredbe.
U tim pravilima predviđa se način na koji će tim raditi. Jedna
od velikih grešaka koju tim može da napravi (to posebno važi
za novoformirane timove) je da odmah po okupljanju počnu sa
radom, a da prethodno nisu resili pitanje pravila po kojima
će raditi. U tim ljudi obično dolaze rezervisani i sa pretpostavkama,
često opterećeni lošim iskustvima iz prethodnih timova, što
može imati veoma loše efekte na rad tima. Zbog toga, preciziranje
pravila rada ima za cilj da se otklone sve sumnje o načinu
na koji će tim raditi i da se stvori pozitivni i specifični
okvir koji će definisati način rada sa kojim se slažu svi
članovi tima.Ova pravila mogu biti veoma jednostavna
(npr. da članovi dolazi na vreme ili da se unapred dostavlja
dnevni red sastanka), ali i veoma složena {pravila koja se
bave rešavanjem konflikata). Odgovornost svih Članova
tima je da poznaju, prihvate i primenjuju ova pravila, a sve
u cilju efikasnog timskog rada.
Jedan od mogućih "ustava" mogao bi da glasi:
član 1. Na sastanke ćemo uvek dolaziti
u zakazano vreme, bez kašnjenja. Ako nismo u mogućnosti da
stignemo na vreme ili prisustvujemo sastanku, o tome ćemo
obavestiti vodu tima najmanje dan unapred.
član 2. Na sastanak ćemo dolaziti potpuno
pripremljeni za rad i sa svim potrebnim podacima, a prema
dnevnom redu koji će nam se dostaviti dovoljno vremena unapred.
član 3. Uvek ćemo poštovati stavove i osećanja
drugih članova tima. Tokom diskusije svi članovi tima su ravnopravni:
imaju obavezu da daju svoj doprinos t pravo da budu saslušani
sa uvažavanjem.
član 4. U slučaju nezadovoljavajućih rezultata
nikada nećemo kriviti jedni druge, već ćemo razmotriti način
rada i pokušati da ga poboljšamo. Ukoliko pojedinac ima problem
sa ispunjenjem dogovorenih obaveza, tim će preduzeti sve što
može da mu pomogne.
član 5. Članovi tima će podržati sve odluke
koje tim donese. Podcenjivanje odluka tima, njihovo dovođenje
u pitanje ili ogovaranje smatraće se neprihvatljivim ponašanjem.
član 6. Članovi tima će preduzimati sve dogovorene
aktivnosti iz područja svoje odgovornosti, jer shvataju da
će u suprotnom ugroziti napore čitavog tima. Ukoliko postoji
opasnost da ne izvrše svoje obaveze, obavestiće tim kako bi
drugi članovi pritekli u pomoć.
član 7. Kada treba da se donese odluka, poštovaće
se sledeća procedura -.
a) utvrdiće se problem
b) razmotriće se različite ideje
c) elaboriraće se koristi i rizik koje nosi svako od ponuđenih
rešenja
d) izabraće se rešenje koje svi možemo podržati.
član 8. Neslaganja ćemo rešavati na konstruktivan
način. Saslušaće se sve strane, i prikupiti sve potrebne činjenice
kako bi se došlo do najboljeg rešenja.
član 9. Naš zajednički rad treba da rezultira
kreativnim idejama i kvalitetnim odlukama, ali isto tako i
zadovoljstvom i uživanjem u poslu.. Ako ustanovimo da naš
rad ne daje takve rezultate, zastaćemo sa radom kako bi analizirali
dosadašnji rad i pronašli rešenja koja će nam pomoći da bolje
razumemo svoj tim i svoj posao.
2. SARADNJA U TIMU
Članovi tima rade zajedno kako bi razmotrili sve činjenice
i ideje, stvorili alternative i doneli dobra i kvalitetna
rešenja. Učesnici ohrabruju jedni druge da "izađu"
sa novim idejama, prošire i nadograde one koje su zanimljive,
i slobodno izraze svoje mišljenje. Kada ljudi zajednički rade
na rešavanju problema koristi se intelektualni potencijal
svakog pojedinca što često rezultira jedinstvenim prilazima
i izuzetno kreativnim alternativama. Da li će atmosfera na
sastancima biti pogodna za nove ideje i sugestije, zavisi
pre svega od samih članova tima. Kreativnost postoji u svakom
od nas. Pitanje je samo da li se osećamo dovoljno slobodni
i nesputani da joj se prepustimo.
Evo nekoliko saveta:
- saslušajte sa pažnjom i interesom šta imaju da kažu
drugi članovi tima
- podržite ono što smatrate daje u ideji dobro i elaborirajte
to sa drugim kolegama
- ohrabrite l zabeležite svaku novu ideju
- prikupite što više predloga. Sa kvantitetom doći će i kvalitet
- ne žurite - razmislite o svakoj ideji. Tišina je često znak
razmišljanja
- izbegavajte kritike i omalovažavanje ideja
- zatražite od "kritičara" da sami ponude alternative
- zabavljajte se (naručite pizzu, prošetajte se sa kolegama,
pričajte viceve...)
Odgovornost je svih članova tima da omoguće svakom
pojedincu da slobodno izloži svoju ideju, ma koliko ona bila
rizična ili neuobičajena, bez opasnosti da bude ismejan ili
omalovažen.
3. KONSENZUS
Članovi tima se trude da zajednički donesu odluku koju je
svaki pojedinac spreman da podrži i nakon toga sprovede u
delo. O osnovi, proces postizanja konsenzusa se sastoji u
tome da ljudi sa različitim gledištima nakon detaljne analize
svakog stanovišta, njihovog upoređenja i razjašnjenja, počinju
da vide stvari na isti ili sličan način, ili u najmanju ruku
da smanjuju međusobne razlike. Konsenzus obezbeđuje ne samo
da odluka bude sprovedena, već i da članovi tima budu ujedinjeni
u stavu da je u datim okolnostima doneta najbolja moguća odluka.
O tom pogledu, konsenzus je bolji ishod od kompromisa. Kompromis
je vrsta odluke sa kojom svi članovi nisu zadovoljni, ali
sa kojom "mogu da žive". Naravno, za neke probleme,
kompromis je razumno i dobro rešenje. Može se reći da je odluka
doneta kompromisom prihvatljiva, ali nije sjajna. Ona podrazumeva
ustupke, što znači da je ljudi ne podržavaju 100% pa se mogu
očekivati problemi i oklevanje u njenom sprovođenju. Članovi
tima imaju odgovornost da razmotre sva važna nerazjašnjena
pitanja i da otklone sve sumnje - sve dok se ne postigne konsenzus.
4. REŠAVANJE KONFLIKT
Konflikt, kao redovni pratilac ljudske prirode, nalazi svoje
čvrsto uporište u međusobnim interakcijama ljudi, i nema načina
da se od njega pobegne. Za većinu ljudi konflikt predstavlja
negativno i neprijatno iskustvo i mnogi bi sve učinili da
ga izbegnu. U neefikasnim timovima, konflikte prate grube
reci, nadvikivanje, lupanje po stolu itd. što vrlo često ima
za posledicu povređena osećanja, povlačenje ljudi, konfuziju
i bespovratno izgubljenu nit sa osnovnim ciljem sastanka.
Ideje prestanu da teku, ljudi prestaju da pričaju i sve stane.
Umesto da se neslaganja pretvore u svađe sa puno emotivnog
naboja, članovi uspešnog tima u konfliktima vide šansu da
se detaljno istraže sva pitanja i razlike, pribave novi podaci
i odluka donese nakon što se stvar posmatra iz vise "uglova".
U uspešnim timovima, konflikti se ne skrivaju ili zanemaruju,
jer su oni odlična prilika da se problem potpuno razjasni
- a kada se to desi, od rešenja deli samo jedan korak! Odgovornost
je svih članova tima da otvoreno razgovaraju o svojim razlikama
a da konflikte i neslaganja koji "iskrsnu" iskoriste
za pronalaženje najboljih rešenja. Iz konflikta kao pobednik
uvek treba da izađe tim!
U efikasnom timu koji za posledicu ima sinergizam,
ljudi se ponašaju kao članovi tima a to podrazumeva
zajednički i ravnomerno raspoređen rad svih članova tima,
njihovu spremnost da sarađuju, diskutuju i doprinesu konačnom
uspešnom rezultatu. Tim ima mudrost, iskustvo, znanje, posebnost
i kreativnost svakog svog člana, a posledica takvog načina
rada je da se ljudi osećaju vrednim i uvaženim, zadovoljni
što mogu da doprinesu zajedničkim ostvarenjima i ponosni što
su članovi tako uspešnog tima.
ULOGA MENADŽERA / VOĐE TIMA
Menadžeri veliki deo svog radnog vremena provode vodeći timove
ili radeći sa ljudima u grupi. Zbog toga je poznavanje pravila
o tome kako se vodi tim za menadžere podjednako važno kao
i posedovanje znanja o motivaciji pojedinaca.
Da bi se izgradio i vodio uspešan tim, potrebne su liderske
osobine tj. menadžer mora da pokaže članovima svog tima:
- da tačno zna šta želi da tim ostvari
- da zna kako će to tim da ostvari
- da zna šta očekuje od svakog pojedinca - člana tima
- da zna svoju ulogu u timu
Zadatak menadžera je da:
1. Ima jasnu sliku o viziji i smeru kojim se organizacija
kreće, kao i da odluči kako da te smernice prevede u konkretne
prioritete i ciljeve za svoj tim
2. Utvrdi standarde rada, prema kojima će članovi tima meriti
svoj napredak
3. Razvija sposobnosti tima u skladu sa aktuelnim potrebama,
kao i sa ciljevima koji će doći na red u budućnosti
4. Obezbedi da svaki pojedinac u timu ima neophodna znanja
i veštine za obavljanje današnjih poslova, kao i da vodi računa
o sticanju znanja koja će biti potrebna sutra
Uloga menadžera je takođe:
- da u neformalnoj i relaksiranoj atmosferi vodi svoj tim
na efikasan i nenametljiv način kao i da nadgleda poštovanje
gorenavedenih pravila
- da prema utvrđenim pravilima usmerava diskusiju, podstičući
članove tima da daju svoj doprinos i da se ponašaju konstruktivno
- da povremeno podseća tim ko je kupac/korisnik usluge zbog
koga se posao obavlja. Fokusiranje na kupca je često dobar
način da prioriteti postanu jasniji
- da i sam poznaje i poštuje pravila timskog rada
- da bodri i motiviše članove tima
ANALIZIRAJTE SVOJ TIM
Odgovorima na sledeća pitanja utvrdićete šta vam se dopada
a šta ne u timu koji vodite ili čiji ste član! Na ovaj način
dobićete zanimljiv "presek", koji vam može otkriti
prostore za unapređenje timskog rada, a samim tim i za efikasnost
tima i zadovoljstvo svih. njegovih članova. Preporučujemo
da ovaj upitnik popune i dragi članovi tima (anonimno) kako
bi se dobila što objektivnija slika. Naravno, jedini ispravni
odgovori su oni koji su iskreni, nemojte izbegavati da se
suočite sa nekim neprijatnim konstatacijama, jer to je prvi
korak u njihovom prevazilaženju!
Zaokružite odgovor koji najbolje odslikava vaše iskustvo
sa timom:
1 = potpuno netačno
2 = uglavnom netačno
3 = delimično
4 = uglavnom tačno
5 = potpuno tačno
|