| Ubrzane promene
kojima smo svedoci, na samo korak od novog milenijuma kao fascinantnog
simbola tog "novog vremena", organizacije dočekuju
veoma različito. Neke od organizacija zakoračiće u novi milenijum
čvrsto se oslanjajući na prošlost. Druge će ući nesigurno i
sa strahom. Treće će ući samouvereno, sa pregršt planova i zacrtanih
ciljeva za koje će se ispostaviti da ne odgovaraju novom vremenu.
One sklonije riziku, ući će ne razmišljajući, uzdajući se u
sreću i sudbinu. Ipak, postoje i one organizacije za koje se
sa sigurnošću može reći da će biti uspešne u novom vremenu,
i koje će biti u stanju da oblikuju budućnost. Na čelu tih organizacija
stoje lideri - ljudi sa glavom u oblacima i nogama na zemlji,
koji u svojim organizacijama promovišu i razvijaju potpuno nov
koncept razmišljanja i delovanja.
Liderstvo, kao fenomen o kome se sve više razmišlja,
govori i piše, postao je bitan i nezaobilazni činilac svih
uspešnih organizacija. Nova generacija lidera suočava se sa
izazovom stvaranja i funkcionisanja organizacija u kojima
će svaka osoba moći da razvije sve svoje potencijale, kao
i da se oseća vrednim, korisnim i bitnim delom organizacije.
Za to je potrebna, pre svega, vizija čiji je inicijator lider,
a koju će zajednički doneti i prihvatiti svi zaposleni, a
potom sa punom posvećenošću pristupiti njenoj realizaciji.
Svako vreme imalo je svoj "tip" lidera, prikladan
uslovima i ambijentu. Protekle decenije, nakon II Svetskog
rata, pripadale su liderima "starog kova", koji
su upravljali kompanijama u periodu izrazite industrijalizacije,
koji je karakterisala velika birokratizacija i izraženi hijerarhijski
odnosi. G takvom ambijentu, ljudi na čelu kompanija su svojom
snagom i autoritetom, naglašenim naredbodavnim stilom i snažnom
kontrolom mogli da nametnu svoju viziju drugima, koju bi zatim
zaposleni bezpogovorno sprovodili u delo. Mnoge velike svetske
kompanije su stvorile svoje ime, pozicije i bogatstvo zahvaljujući
upravo uspešnom funkcionisanju koncepta po kojem je lider
glava, a organizacija telo.
Mnoge organizacije su i danas ustrojene po principu "piramide"
i precizno utvrđenih hijerarhijskih odnosa. Na vrhu
piramide nalazi se predsednik ili generalni direktor, a na
njenom dnu - zaposleni, ljudi koji proizvode ili
pak prodaju proizvode ili usluge. U ovakvoj, "klasičnoj",
autoritarnoj piramidi ljudi rade za osobu koja se hijerarhijski
nalazi na višoj stepenici i kojoj odgovaraju za svoj rad.
Kupci, potrošači, krajnji korisnici su u drugom planu. Novo
vreme i novi uslovi zahtevaju i novi tip lidera.
Čuveni američki konsultant Ken Blanchard (autor The
One Minute Manager), ponudio je potpuno novu filozofiju
liderstva i menadžmenta, koju su sa oduševljenjem prihvatili
mnogi autentični lideri. Blanchard je postavio koncept
"obrnute piramide", na čijem dnu
se nalazi lider i neposredno iznad, njegov top menadžment.
Na vrhu ovakve piramide nalaze se izvršioci, ljudi
koji su u kontaktu sa kupcima. U suštini, na vrhu piramide
se nalaze kupci i potrošači.

U odnosu na klasičnu piramidu, ogromna razlika je
u odgovornosti zaposlenih - jer uloge su se promenile. Izvršioci
postaju neposredno odgovorni kupcima, lider svom top menadžmentu,
a novi, osnovni zadatak lidera i menadžmenta je da pomognu
svojim neposredno podređenim da postignu svoje ciljeve.
KO SU LIDERI?
Postavlja se pitanje zbog čega pojedini menadžeri u svojim
nastojanjima uspeju, a drugi ne, ili zbog čega neki evidentno
kvalifikovani menadžeri u novim uslovima ne ostvare očekivane
rezultate? Eksperti veruju da odgovor ne leži u intelektualnoj
sposobnosti ili znanju kojim menadžer raspolaže, već u njegovim
liderskim osobinama. "Guru" modernog menadžmenta,
prof. Peter Drucker, prema sopstvenim rečima, za
vreme svoje duge profesionalne karijere upoznao je mnogo uspešnih
lidera: "Svi su se oni međusobno razlikovali. Neki
od njih nisu izlazili iz svoje kancelarije, dok su drugi iz
nje često izbivali. Neki su bili izuzetno prijatni (mada ne
mnogi), dok su drugi bili kruti i nepristupačni. Jedni su
bili brzi i impulsivni, dok je drugima bila potrebna večnost
i puno razmišljanja dok ne donesu odluku. Neki su odmah pričali
o svojoj porodici, drugi nisu pominjali ništa drugo sem konkretnog
posla. Neki su bili odlični slušaoci, ali bilo je i onih koji
su pratili samo svoj instinkt. Sve to potvrđuje da ne postoji
autentični liderski stil. Ipak, svi su oni imali jednu zajedničku
ličnu karakteristiku - a to je da su imali malo ili nimalo
"harizme". Oni nisu bili "rođeni" lideri,
već su zahvaljujući uspešnom i promišljenom radu postali lideri."
Ipak, svi su oni znali 4 jednostavne stvari:
1. Lider može biti samo onaj koji ima sledbenike. Svi su oni
bili veoma svesni značaja odnosa sa ljudima koji su ih sledili
i posvećivali su tom odnosu veliki značaj.
2. Uspešni lideri nisu oni koje ljudi vole ili gledaju sa
divljenjem. Uspešni su oni čiji sledbenici rade prave stvari.
Liderstvo ne čini popularnost, već rezultati.
3. Svaki korak lidera se pažljivo prati. Zbog toga oni moraju
da budu primer drugima.
4. Liderstvo ne čini položaj, titula, privilegija ili novac.
Liderstvo je pre svega odgovornost.
Bez obzira na razlike u karakteru, stilu rukovođenja, sposobnostima
i interesima, svi oni su se ponašali na sličan način:
1. Nisu počinjali sa pitanjem: "Šta ja želim?",
već sa pitanjem: "Šta treba da se uradi?"
2. Sledeće pitanje je: "Šta ja to važno što ja treba
da uradim?", u čemu će se najbolje odslikati njihova
snaga i uspešnost.
3. Stalno su se pitali: "Šta su misija, vizija i
ciljevi organizacije? Šta je to što je čini uspešnom?"
4. Veoma su uvažavali različitost ljudi, i nikada oko sebe
nisu okupljali ljude slične sebi. Skoro nikada nisu razmišljali
o tome da li im se neka osoba dopada ili ne, ali su bili potpuno
određeni i netolerantni kada se postavi pitanje kvaliteta
rada, standarda ili vrednosti koje ljudi imaju.
5. Nisu se plašili kvaliteta ili snage svojih kolega - čak
su ih glorifikovali. Divan primer je Dale Carnegie,
koji je želeo da na njegovom nadgrobnom spomeniku stoji: "Ovde
počiva čovek koji je u svom poslu okupljao ljude bolje od
sebe."
6. Nastojali su da uvek kada se pogledaju u ogledalo, budu
mirne savesti. Na taj način su se branili od najvećeg iskušenja
- da umesto pravih rade popularne stvari,
ili pak da preduzimaju aktivnosti koje su nekorektne ili zlonamerne.
7. Konačno, svi ovi uspešni lideri nisu bili "propovednici".
Bili su ljudi od akcije i pre svega dobri radnici.
ŠTA LIDERE ČINI JEDINSTVENIMA?
1. ENERGIJA I UPORNOST
Uspešni lideri su, po pravilu, izuzetno agilni, aktivni, stalno
u pokretu, i obično rade više od drugih. Nolan Bushnell,
osnivač kompanije Atari, rekao je: "Najvažnije
je ustati sa stolice i nešto raditi. Ne sutra, ne sledeće
nedelje, već danas!"
Njih karakteriše da radije sami traže i pronalaze probleme
- pre nego što se oni sami pojave. Njihova energija im omogućava
da budu uporni kada su drugi neodlučni, i da se čvrsto drže
svojih uverenja - onda kada su drugi spremni da ih promene.
2. ZNANJE I KOMPETENTNOST
Istraživanja pokazuju da veliki broj lidera ima ne samo visoko
već i široko obrazovanje, i da su stalno u potrazi za novim
znanjima i informacijama. Oni čitaju, slušaju i posmatraju.
Njihova kompetentnost privlači ljude, zbog čega su ljudi spremni
da se stave pod njihovo vodstvo. Prihvatanje i negovanje kulture
stalnog učenja postalo je razmeđe između stare i nove
generacije lidera.
3. INTELIGENCIJA
Liderstvo i inteligencija su usko vezani. Visoko obrazovanje
je pokazatelj inteligencije, ali svakako ne i jedini. Inteligentni
lider sa lakoćom prihvata i "obrađuje" sve informacije.
Inteligencija je takođe povezana sa lakim izražavanjem. Jedna
izreka kaže: "Dobar menadžer je onaj koji lako objasni
osobi koja teško razume i koji lako razume osobu koja teško
objasni."
4. DOBRA PROCENA
Zdrav razum je takođe pokazatelj inteligencije, jer zaposleni
se uvek pitaju: "Da li ovo ima smisla? Da li je razumno?
Da li se na ovo možemo osloniti?" Mnogo je primera
visokoobrazovanih menadžera sa brojnim diplomama, kojima zdrav
razum, jednostavno nije jača strana. Uspešni lideri se uzdaju
u svoj zdrav razum, ali često i u svoj instinkt (management
by guts).

5. LIČNI INTEGRITET
Lideri svojom snažnom ličnošću privlače druge ljudi, ali je
veoma važno da poverenje koje steknu, svojim ponašanjem i
zadrže. Takođe je važno da sredstva koja koriste u ostvarenju
visokih ciljeva proklamovanih misijom i vizijom budu sa njima
u skladu. Liderstvo zaista jeste karakter!
6. SAMOPOUZDANJE
Strahujući od neuspeha i njegovih posledica, mnogi ljudi su
nespremni da preuzmu rizik. Za razliku od njih, lideri znaju
kako da preuzmu vodstvo u složenim situacijama. Samopouzdanje
lidera zasniva se na čvrstim uverenjima, jasnoj viziji i dotadašnjim
ostvarenjima. Zbog toga ambiciozni menadžeri treba da započnu
sa realizacijom umerenijih i kratkoročnih ciljeva, da bi se
vremenom i njihove aspiracije uvećavale. J.C. Agnew,
američki industrijalac, rekao je: "Na početku samo
razmišljam o tome kako ću uspeti, a ne šta ću raditi ako ne
uspem."
7. KREATIVNOST I INICIJATIVA
Nastojanje da se uvek bude "korak ispred" je veoma
važna karakteristika lidera. Opredeljenje da se bude nezavistan
od grupe i okruženja i spremnost da se pokreću inicijative,
naglo promeni pravac u vreme kada druge kompanije idu "uhodanim
stazama", donela je mnogim kompanijama strateške prednosti.
Najbolje ideje ne moraju uvek poteći od samih lidera.
Znajući to, oni u svom ambijentu maksimalno podržavaju kreativnost
ljudi, otvorenost i razmenu ideja.
8. OBJEKTIVNOST l URAVNOTEŽENOST
Uvažavanje činjenica je jedna od bitnih komponenti svakog
lidera. Max De Pree, jedan od poznatih američkih
korporativnih lidera, potvrdio je to ovim recima: "Prvi
zadatak lidera je da definiše realnost". Uspešne
lidere ne zovu bez razloga pragmatičnim sanjarima
ili praktičnim idealistima.
Sledeća važna karakteristika je uravnoteženost. Mali broj
podređenih respektuje menadžere koji su u jednom momentu raspoloženi
i nasmejani, a već u sledećem namrgođeni i ljuti!
9. KOMUNIKACIJA
Lideri su izvanredni u komunikaciji. U stanju su da pronađu
zajednički jezik sa mnogo različitih tipova ljudi, da smanje
tenziju u razgovoru sa konfliktnim ličnostima, ali isto tako
da pronađu zajedničke elemente za kompromis. Iznad svega,
veoma vode računa o osećanjima drugih.
10. ENTUZIJAZAM I OPTIMIZAM
Istraživanja pokazuju da podređeni svoje uspešne lidere blisko
povezuju sa ovim karakteristikama. Entuzijazam i optimizam
se očigledan pokazatelj samopouzdanja. Uostalom, ne kaže se
slučajno da su entuzijazam i optimizam "zarazni".
11. POSVEĆENOST POSTIZANJU CILJEVA
Potpuna opredeljenost ka postizanju ciljeva snažno karakteriše
sve lidere. Potreba da uspešno obave poslove za njih je veliki
motiv i pokretač, kod većine njih još od rane mladosti. Zbog
toga, u svojim kompanijama, oni postavljaju izazovne ali dostižne
ciljeve. Promene uvode postepeno, "korak po korak",
tempom koji neće uplašiti podređene, već će im omogućiti da
se na njih priviknu.

Struktura organizacija budućnosti, koje se rukovode filozofijom
obrnute piramide omogućava svakome ko uvažava sve ove vrednosti
i ko ima potrebu i snagu da se menja, da postane lider. Savremene
organizacije su decentralizovane i sastavljenje od više autonomnih
jedinica, donošenje važnih odluka prepušteno je kompetentnim
ljudima na nižim nivoima, što je pogodan ambijent za stvaranje
novih lidera. Takođe, zadatak lidera nove generacije je da
stvaraju oko sebe nove lidere i jačaju strukturu organizacije,
stoje prilika za sve da pokažu sav svoj potencijal. Moderne
organizacije od svakog zaposlenog zahtevaju kompetentnost,
samodisciplinu, individualnu odgovornost, spremnost da donose
teške odluke, primenu organizacionih vrednosti, inicijativu,
uspešno komuniciranje itd. što su sve karakteristike autentičnih
lidera....Da li ste spremni da postanete lider?
ČINIOCI LIDERSTVA
Razmislite i objektivno procenite sebe u svim navedenim činiocima
liderstva (ocene od 1 do 5). Utvrdite svoje jake strane, kao
i one u kojima su potrebna poboljšanja. Kopiju tabele možete
dati i svojim kolegama, prijateljima, ukućanima da vas i oni
ocene u svim ovim kategorijama, a njihovu procenu uporedite
sa svojom.
|