Savremenu tržišnu privredu,
danas više nego ikada ranije karakteriše borba za "njegovo
veličanstvo" - kupca. Kao posledica ogromne konkurencije
i nastojanja da se zadrži ili osvoji mesto na tržištu, odgovorne
organizacije svim segmentima poslovanja pristupaju analitički
i sveobuhvatno, u pokušaju da se zajedničkim radom i naporima
svih članova organizacije stvori novi kvalitet ili ostvare značajne
uštede. Moderne organizacije ne mogu sebi dozvoliti da jedan
čovek, ma kako sposoban ili obrazovan, sam donosi sve važne
odluke. S druge strane, kvantum znanja koji se u svim oblastima
života i rada svakodnevno povećava do neslućenih razmera, sa
informacijama i interpretacijama koje taj razvoj prate, dovodi
do pojave
usko - stručnih specijalnosti, što kao potrebu i neophodnost
nameće interdisciplinarni pristup i rad. Postavlja
se, međutim, pitanje kako ljude različitih znanja i struka,
koji su uz to ličnosti jedinstvene po svojim karakteristikama
i afinitetima uklopiti u jedan skladan i dobro ukomponovan
tim, koji je efikasan i spreman da odgovori na sve zahteve
koji se pred njega postave? Na ovo pitanje pre svega, i pre
svih treba da znaju odgovore menadžeri - na kojima počiva
odgovornost. Zbog toga, na pragu novog milenijuma, ovladavanje
znanjima i veštinama vezanim za timski rad nije više stvar
dobre volje, opredeljenja ili entitete menadžera, već prioritet
i uslov bez koga se opstanku ne mogu nadati ni menadžer ni
organizacija na čijem je čelu.
PRIPREMA
Proces "građenja" uspešnog tima počinje pre čina
njegovog formalnog konstituisanja i rada - planiranjem i dobrom
pripremom budućih aktivnosti. Potrebno je:
1. formulisati misiju (svrhu i cilj formiranja
i postojanja tima). Menadžeru,
a kasnije i članovima tima mora biti jasno zašto je tim stvoren
i koje ciljeve treba da ispuni
2. definisati i podeliti uloge među članovima tima,
pojasniti pojedinačna zaduženja i precizirati ograničenja.
Što su razjašnjenja i razgraničenja jasnija smanjuju se mogućnosti
konflikata
3. preneti ovlašćenja na vođu tima, ukoliko
menadžer sam ne vrši tu funkciju (menadžer
može svoja ovlašćenja - ali ne i odgovornost, preneti na drugu
osobu)
4. odrediti najprikladniju strukturu tima,
zavisno od toga da li je potreban interdisciplinarni pristup,
ili je u pitanju zadatak koga mogu ispuniti osobe koje poseduju
ista (slična) znanja i veštine. Na ovu odluku može uticati
opredeljenje top - menadžmenta da kroz timske zadatke prevaziđe
barijere koje mogu postojati među odeljenjima ili sektorima
organizacije i na taj način poveća koheziju i jedinstvo čitave
organizacije
5. odrediti da li se tim formira na kraće ili duže
vreme
6. koje su moguće prepreke i pritisci
7. na koji način će se meriti da li je tim uspešan.
IZBOR ČLANOVA TIMA
Zadatak je menadžera da od ljudi kojima raspolaže oformi tim
koji će ispuniti zacrtane ciljeve. Osim stručnih znanja neophodnih
za obavljanje posla, članovi tima treba da poseduju osobine
koje će omogućiti da tim kao grupa ljudi sa različitim ličnim
karakteristikama i sklonostima deluje skladno i efikasno.
Postoje programi (koji su dostupni) pomoću kojih se može utvrditi
koji ljudi imaju predispozicije za timski rad (visok stepen
adaptabilnosti i saradnje), što menadžeru može u velikoj meri
olakšati, inače težak izbor. Faktori koje menadžer takođe
treba uzeti u obzir su: prethodno iskustvo u timskom radu,
prethodno radno iskustvo, komunikativnost, spremnost da se
preuzme odgovornost, samopouzdanje itd.
PRINCIPI TIMSKOG RADA
Uspešan i efikasan tim karakteriše jasan cilj i pravac
delovanja, jedinstvo, međusobna vezanost i podrška među članovima
tima. Takva grupa uspešnih ljudi se stvara, a u tom
procesu centralna uloga pripada odgovornom menadžeru, koji
treba da neguje, stimuliše i sprovodi sledeće postulate:
1. vedra, neformalna, prijatna i opuštena atmosfera
2. precizno određivanje i razumevanje cilja i načina
rada - uz saglasnost i prihvatanje svih učesnika
i isticanje koristi za organizaciju i članove tima ispunjenjem
zadatka
3. merljivost ciljeva
4. otvorena, aktivna i slobodna komunikacija
u kojoj učestvuju svi članovi grupe, uz stalnu koncentrisanost
na zadatak
5. strpljivost i spremnost da se pažljivo saslušaju
drugi članovi tima, uz međusobni respekt
6. postojanje osećaja odgovornosti svakog
pojedinca pred grupom i grupe pred svakim pojedincem
7. odsustvo svake dominacije i agresije
8. stimulisanje kreativnih ideja, bez straha
da se ispadne "smešan"
9. kritike su slobodne i dobrodošle, ali
bez otvorenih ili prikrivenih napada na Iičnost, uvek usmerene
na poboljšanje postojećih rešenja
10. neslaganja se ne stavljaju "pod tepih",
već se pažljivo razmatraju i analiziraju
11. težnja da se odluke donose konsenzusom,
kao načinom koji konflikte i neslaganja ostavlja za sobom
i omogućava da svi učesnici "punom snagom" i entuzijazmom
pristupe sprovođenju donetih odluka. Pravo da se "izdvoji"
mišljenje predstavlja nesporno pravo svakog člana tima, i
način da ostali učesnici još jedanput preispitaju svoju odluku
12. kada je odluka doneta, podela pojedinačnih zadužen
ja i njihovo efikasno sprovođenje.
Tim koji deluje na ovim principima takođe odlikuju sledeće
jedinstvene karakteristike:
- zajedničko geslo i identitet (razne interne
šifre, šale, govorne fraze, svojstvene samo članovima istog
tima po kojima se oni međusobno prepoznaju)
- entuzijazam (članovi tima su spremni da
samoinicijativno, ako je potrebno, rade više i duže od radnog
vremena)
- zajednički proživljeni događaji (u svakom
timu postoje zajednička iskustva sastavljena od uspeha i kriza
koja
međusobno spajaju članove tima, jačajući uzajamno poverenje
i osećaj zajedništva)
- uzajamna naklonost članova (osećaj sreće
i zadovoljstva što se radi zajedno, redovna je pojava među
članovima uspešnog tima)
SINERGIZAM ILI ANTAGONIZAM?
Ukoliko se uvažavaju postulati na kojima počiva timski rad,
konačan rezultat biće s i n e r g i z a m,
kao pojava koja donosi uspeh i nov kvalitet. Matematički,
sinergizam bi se mogao izraziti formulom 2 + 2 = 5. Analizirajući
timski rad baziran na poštovanju gore navedenih principa,
može se reći da sinergizam predstavlja pojavu kada
se uspešnom interakcijom i komunikacijom među članovima tima
rađa nov kvalitet koji prevazilazi prost zbir ideja ili rešenja
sa kojim su članovi tima ušli u timski rad.
S druge strane, ukoliko se principi timskog rada ne poštuju,
kao posledica dominacije pojedinih članova, konflikata, ličnih
netrpeljivosti itd., rezultat timskog rada je antagonizam
sa pogubnim posledicama i rezultatima za konkretni projekat,
čitavu organizaciju i sve članove pojedinačno.
To je razlog da se u razvijenim zemljama mnogo pažnje i velika
sredstva poklanjaju sticanju znanja u oblasti timskog rada.
Podatak da 80% američkih kompanija intenzivno ulaže
u timski rad predstavlja značajnu informaciju i ozbiljan
putokaz za naše menadžere i organizacije.
SAMOVREDNOVANJE – TIMSKI RAD
Efikasni timski rad ne dešava se "slučajno". Za
to je potrebno vreme, ozbiljan i odgovoran rad svih članova
tima. Da bi tim uspešno funkcionisao, potrebno je da se menadžer,
čija je uloga od najvećeg značaja, ponaša u skladu sa pravilima
uspešnog timskog rada.
Na listi koja sledi, nabrojane su aktivnosti o kojima menadžer
treba da vodi računa. Na tabeli sa leve strane označite koliko
određenu aktivnost smatrate važnom, a sa desne strane označite
koliko istu aktivnost primenjujete u praksi.
|