Jedini
posao menadžera je da bude efikasan!
Zaista, efikasnost je jedan od ključnih činilaca koji određuju
uspeh, položaj i karijeru svakog poslovnog čoveka.
Šta u stvari stoji iza ove ključne menadžerske karakteristike?
Definicija
Efikasnost je mera postizanja cilja:
- znanjem
- uticajem na druge pri odlučivanju
- selekcijom važnog od nevažnog
- uspešnim i jasnim komuniciranjem
- suverenim vladanjem delokrugom rada
- adaptiranjem i fleksibilnošću
- inovacijama
- moralnim metodama
Dakle, efikasnost je sposobnost da se ostvari zadati cilj.
Iz toga proističe da su efikasni oni menadžeri koji postižu
svoje ciljeve, a neefikasni oni koji to ne uspevaju.
Pojednostavljeno, pitanje efikasnosti moglo bi se posmatrati
kroz prizmu ispunjenja konkretnog, pojedinačnog, operativnog
zadatka. Međutim, ono što pitanje čini kompleksnim je činjenica
da je krug poslova, zadataka i odgovornosti modernog menadžera
mnogo širi nego što je bilo ˝juče˝. U tom pogledu se nameće
novi, drugačiji i širi pogled na pitanje efikasnosti, koje
je zanimljivo i inspirativno postavio ˝guru˝modernog menadžmenta,
američki profesor Peter Drucker.
Posao menadžera je oduvek bio da rukovodi. Od modernog
menadžera se, međutim, traži mnogo više. Njegov zadatak nije
samo da upravlja postojećim resursima, već da ih stalno razvija
i poboljšava. On treba da raspoređuje resurse iz područja
niskih ili nedovoljnih rezultata, u području visokih ostvarenja.
Njegov posao nije samo bavljenje današnjicom. On mora u okviru
svog delokruga, da kreira budućnost svoje organizacije.
Činioci savremenog poslovanja su dobro poznati. Tržišta, tehnologije,
postrojenja i oprema, proizvodi i usluge – postoje. Kapital
je investiran i treba da se oplođuje. Ljudi su zaposleni i
obavljaju svoje specifične poslove. Posao menadžera je da
optimalizuje korist i dohodak iz ovih resursa. Posmatrano
iz tog ugla, efikasnost se sastoji u tome da se poslovi obavljaju
bolje nego što su se do tada obavljali.
Posmatrano šire, efikasnost se sastoji u sposobnosti i šansama
da se stvaraju novi prihodi, nova tržišta, da se menjaju i
poboljšavaju ekonomske karakteristike postojećih proizvoda
i tržišta. Postavlja se pitanje koji proizvodi imaju natprosečni
tržišni potencijal, koja tržišta mogu da daju najveće efekte.
Razmišljajući na ovaj način, efikasnost se sastoji
u sposobnosti da se resursi i napori usmere u pravcu koji
će umesto prosečnog, doneti natprosečni rezultat.
To naravno ne znači da ˝uže˝ shvatanje efikasnosti treba potceniti
ili zanemariti. Naprotiv! Čak i najprofitabilniji posao, onaj
koji daje najveće efekte, može propasti ako se uobičajene,
rutinske aktivnosti iz kojih se inače sastoji, ne obavljaju
kvalitetno i efikasno.
Ali isto tako, ni posao koji se obavlja efikasno, ne može
˝preživeti˝ ako se ne posveti pažnja njegovoj perspektivi
u budućnosti, njegovom okruženju i svim njegovim aspektima.
Profesor Peter Drucker kaže: ˝Efikasnost znači da
stvari koje radimo – radimo kako treba, ali isto tako znači
da treba raditi prave stvari.˝
Razrađujući dalje ovaj koncept, američki analitičar W. J.
Reddin, utvrdio je da menadžer koji posvećuje pažnju samo
svojim operativnim poslovima može da upadne u
zamku:
- da poslove koje radi, radi
dobro – ali je pitanje da li su to ˝pravi˝ poslovi
- da rešava probleme – umesto da stvara kreativne alternative
- da čuva resurse – umesto da optimalizuje njihovu upotrebu
- da smanjuje troškove – umesto da povećava profit
METODOLOGIJE UTVRĐIVANJA EFIKASNOSTI
Stručnjaci koji se profesionalno bave teorijom i praksom
menadžementa, angažovali su se na pronalaženju metoda merenja
efikasnosti menaždera (kao i drugih službenika), koji će u
svakodnevnom poslovnom životu moći da da konkretne koristi
i efekte. U tom pogledu pomenućemo dva metoda koji se bave
numeričkim vrednovanjem efikasnosti pojedinaca, koji se posredstvom
˝Menadžer Delfin˝ agencije primenjuju i u našoj sredini.
I
Prvi metod polazi od formule
efikasnosti:
EFIKASNOST = KONSTRUKTIVNOST / (DEFANZIVNOST
+ AGRESIVNOST)
Iz ove formule proističe da je čovek efikasniji ukoliko su
konstruktivni profili u njegovoj ličnosti razvijeniji, a njegovi
defanzivni i agresivni profili manje razvijeni, odnosno ukoliko
se drže pod kontrolom.
Konstruktivni profili su: progresista (samodokazivanje), humanista,
realizator i saradnik
Agresivni profili su: perfekcionista, snagator, takmičar i
oponent
Defanzivni profili su: kompromiser, zavisnik, tradicionalista
i dezerter.
Idealan odnos ova tri stila, koji daje optimalnu efikasnost
čine: 55% konstruktivni, 33% agresivni i 12% defanzivni profili.
Menadžer može na osnovu rezultata i slike koju stekne o svojim
podređenima, praviti konstruktivne operativne timove i dodeljivati
zadatke ˝pomeri˝ podređenih, a ako se ovakvo merenje izvrši
na nivou organizacije (merenje korporativne kulture), mogu
se dobiti informacije od velikog značaja za strateške promene
i potrebe na nivou organizacije.
II
Prema metodologiji W. J. Reddin-a, efikasnost menadžera zavisiod
stila njegovog rukovođenja. U tom smislu, svaka osoba ima
dve dimenzije – orijentacije:
1, orijentacija prema ciljevima (task
orientation) koju karakteriše usmerenost ka rezultatima,
inicijativi, organizaciji i rukovođenju.
2. orijentacija prema međuljudskim odnosima
(relationship orientation) koju odlikuje usmerenost
na ljude, sposobnost uspostavljanja i održavanja dobrih međuljudskih
odnosa.
Obe ove dimenzije mogu imati dva intenziteta, koji rezultira
dijagramom koji ima četiri kvadranta (kao na slici). Svaki
kvadrant predstavlja određeni stil rukovođenja, svaki sa svojim
detaljnim karakteristikama.
Upoređenje 4 stila rukovođenja, sa karakteristikama
svakog od njih:


|